Pjesničkom riječju STOP NASILJU NAD ŽENAMA i nasilju svake vrste! Moji poetski radovi na temu. - BOLESNA LJUBAV i BILA JE DIJETE...
I POZIV članovima Udruge umjetnika "Spark" Velika Gorica: Dragi naši članovi, uključimo se i mi Međunarodnom pozivu Lidije Puđak da 25.11., kada se obilježava MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA, na NAŠ poetski način sudjelujemo u tome. To smo radili i lani pa ne odustajmo, tim više jer ćemo za par godina od naših radova objaviti i zbornik.
Svoje radove (ne više od 2), možete slati i ovdje u grupu, ali i na moj mail zdenka.mlinar@gmail.com ... Dakle, sastajemo se SAMO. 25. studenog, ostalo je isto kao i lani.
Jer, kako i Lidija Puđak u svojem pozivu reče: U tjednu prije ili par dana poslije, ništa ne znači. Bitno je da na svoj način apeliramo upravo TAJ DAN, kako će na njen poziv učiniti i cijela regija...
Bolesna je, iako lijepa
Iako je ljubavi puna,
Ljubavi velike, nemjerljive.
Bolesna je, od njegove ljubomore,
Ljigave, neizlječive.
Lakomislen, naivan
Pa i sâm nevjeran,
Evo ga kući, sa svojim gadarijama.
S teškim optužbama i svinjarijama.
Nasrće na njenu ljepotu,
Na njeno umijeće biti ženom.
Ama, takvom,
Da je dar neba biti njenom...
O ljubavi joj je
Svom dušom zborio,
U ime ljubavi je gazio,
Srce i dušu joj lomio.
Bolesna ljubomora,
Dušu mu je otrovala,
Avetinjski je
I krvavom piru kumovala...
Već dugo, njoj zemlja je dom,
A on u paklu svom.
-------------------------
Bila je dijete, al' dobro se sjeća
Lijepe žene i njenog života,
Lakih joj koraka i osmijeha široka.
Majci i ocu bila je život, ponos, sreća.
Al' zaljubi se mlada, ludo i slijepo,
Pa od njih ode i posta ranjena, sirota.
Zaljubila se, ne znajući ni u koga,
A on bi takav da nije volio nikoga.
Bila je dijete, al' umjesto bajki,
Priče o ženi nesretnoj je slušala:
Jada je u njoj više neg' u svih majki,
Eno je, k'o da mjesecima kruva nije kušala...
Tako su o njoj govorili,
Žalili ju i plakali,
A njegovi prijeteći pogledi,
Ni prići joj nisu dali.
Al', poslije,
Kad već dugo dijete bila nije,
Liječila je djetinju dušu
Mislima, kakvima možda i ne smije.
Patnje lijepe žene više nema,
Vrata raja, širom su joj bila otvorena.
Dok, ego njegov,
U besanu vječnog pakla drijema.
Tamo i pripada, grijehe nek' plaća -
Djetetu u sebi, često je zborila.
Ama, kosti joj je lomio,
Dok mu je djecu nosila i dojila.